Historija Bosne

O historiji Bosne i Hercegovine, o aktuelnom trenutku i njenoj budućnosti
Sada je: 19.04.2014, 05:19:45.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: 1991.hronološki politički,vojni,ratni događaji ex SFRJ
PostPostano: 11.09.2012, 16:59:59 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: 09.06.2010, 12:04:31
Postovi: 5225
Lokacija: BOSNA, TUZLA
14./15.09.1991.
Osvajanjem kasarne u Pločama (akcija Zelena tabla - Male bare) započela je blokada i osvajanje kasarni, skladišta oružja te različitih vojnih objekata JNA u Hrvatskoj (Rat za kasarne). U skladištu oružja u Pločama bilo je 5000 cijevi, 300 tona streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava (MES), 70-ak topova i strojnica te 120 motornih vozila;

15.09.1991
Hrvatske jedinice su otpočele sa napadima na objekte Garnizona JNA u Varaždinu.
Proglašena je prva zračna uzbuna u Zagrebu.
U Ogulinu osvojene dvije kasarne Skradnik i Sveti Petar.
Iz Topuskog se povukle snage ZNG i MUP-a.

16.09.1991.
Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) blokirala je sve hrvatske luke (do 23.09.); blokade su ponovljene tijekom X. i XI. mjeseca.

16.-23.09.1991.
U žestokim borbama za Šibenik, hrvatski branitelji obranili su grad, koji je granatiran s mora, kopna i zraka (pri tome je gađana i probijena kupola katedrale Sv. Jakova).

17.09.1991.
Na sastanku u Igalu sklopljen je sporazum o prekidu vatre (Tuđman, Milošević, general Kadijević, lord Carrington); ni taj, kao ni petnaestak sljedećih "primirja", nije bio ispoštovan.
Komanda Banjalučkog korpusa objavila je Proglas o opštoj mobilizaciji po kojem se svi vojni obveznici hitno moraju da jave u svoje ratne jedinice.
Skupština zajednice opština Romanija, na sjednici održanoj u Sokocu, donijela je odluku o proglašenju SAO Romanija.
Na području Okučana i Stare Gradiške vođene žestoke borbe hrvatskih i srpskih snaga, a hrvatski radio je javio da su se hrvatske snage morale povući iz Novog Varoša
Osvojene kasarne na Ilovcu i "Milan Čakširan" na Kupi i "Tičarnica". Pukovnik Marjanović prijeti djelovanjem po gradu ukoliko ZNG ne deblokira kasarne.
Krajem dana JNA topnički djeluje po skladištima INA na Ilovcu.

18.09.1991
U napadu na transport JNA kod Posušja poginuo jedan pripadnik JNA, a jedan ranjen.
Gojko Šušak postao je ministar obrane.
Pripadnici garde u prostoru Ogulina oborili jedan MIG-21.
JNA prijeti granatiranjem Slunja.

19.09.1991
Zamjenik komande Pete vojne oblasti general Andrija Rašeta je izjavio: « Vojska će iz blokiranih kasarnih, ako bude morala, po vodu krenuti tenkovima. Ima kasarni koje su već 20 dana bez vode i struje. I Vojna bolnica u Zagrebu je bez vode i bez struje. Tražili smo od hrvatskih vlasti da to ne čine, ali nam nisu ni odgovorili. A mi bismo mogli Zagrebu prekinuti struju u roku od 10 sekundi»

20.09.1991.
Na konstitutivnoj Skupštini predstavnika SDS sa područja Zajednice opština Bijeljina, Ugljevik i Lopare, donesena je odluka o proglašenju Autonomne regije sjeveroistočna Bosna.
Grupa građana bošnjačke nacionalnosti u centru Višegrada, na prilazu staroj ćupriji na Drini, barikadama je zaustavila 3 transportera sa desetak vojnika JNA, koji su bili na kraju jedne vojne kolone koja je iz pravca Užica išla prema Ustiprači. Nakon tročasovne blokade i zadržavanja uz okupljanje velikog broja građana, transporteri sa vojnicima su vraćeni u pravcu Užica.
Hrvatski branitelji nanijeli su znatne gubitke jugovojsci kod Tovarnika, a zatim (21./22. - 23.IX.) kod Ilače. Hrvatske postrojbe deblokirale su Vukovar (15.09. odsječen od Vinkovaca) pravcem Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar.

20.09.1991.
Jedinice JNA iz Užičkog i Podgoričkog korpusa, pod izgovorom »ugroženosti« vojnog aerodroma u Mostaru i srpskog življa u istočnoj Hercegovini, upale su na teritoriju BiH sa teritorije Srbije i Crne Gore. Ove jedinice bile su popunjene velikim brojem rezervista i dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore koji su počeli terorizirati nesrpsko stanovništvo (pljačka imovine, progon itd). Prelaskom Užičkog i Novosadskog korpusa preko rijeke Drine počela realizacija plana »RAM« i tiha okupacija BiH.

21.09.1991.
Tokom napada, šibenska protuzračna odbrana u jednom trenutku srušila je 2 JNA aviona. Snimljen kamerama koje su pratile bitku, spontani urlik oduševljenja branitelja odjeknuo je širom Hrvatske i svijeta: Obadva, obadva, oba su pala!
Osnovan je Glavni stožer HV-a; prvi načelnik bio je general Anton Tus,
Hrvatski gardisti porazili su srpske jedinice u borbama za Ivanovo Selo (između Daruvara i Grubišnoga Polja). Nastupom u medijima, general Kadijević optužio je predsjednika Predsjedništva SFRJ S. Mesića i premijera vlade SFRJ A. Markovića za raspad Jugoslavije i "nastali haos" te praktično objavio rat Hrvatskoj.
JNA vrši mobilizaciju rezervnog sastava u Bosanskoj Krajini. Komandant Banjalučkog korpusa JNA Nikola Uzelac izjavio da je cilj njegove korpusne operacije dosezanje granica onih teritorija koje žele ostati u Jugoslaviji. Najveći broj Bošnjaka i Hrvata oglušio se o vojni poziv.

22.09.1991
Nakon pregovora i predaje, iz Varaždina je izašlo 60 starješina i 220 vojnika JNA, čime je Varaždinski korpus prešao pod ingerenciju Hrvatske vojske.
32. "varaždinski" korpus JNA predao je 79 tenkova, 48 borbenih vozila gusjeničara, 18 borbenih vozila s protuavionskim mitraljezima, 6 topova proizvodnje GVOZDIK, 6 višecjevnih bacača raketa (VBR) tipa Plamen, 4 VBR tipa Oganj, 18 haubica od 155 mm, 18 haubica od 152 mm s pripadajućim prijevoznim sredstvima, više stotina minobacača raznih kalibara te pješačko naoružanje (duge i kratke cijevi) za 8-9 brigada i više hiljada tona streljiva i eksploziva

25.09.1992.
Vijeće sigurnosti (VS) UN-a prihvatilo je Rezoluciju (713) o uvođenju potpunog embarga na isporuku oružja i vojne opreme na područje Jugoslavije; time je srpskom agresoru omogućeno još lakše osvajanje teritorija u Hrvatskoj, a kasnije i u BiH.

26.09.1991
Savjet bezbjednosti UN odlučio da uvede trenutni, opšti i potpuni embargo na sve isporuke oružja i ratnog materijala Jugoslaviji, čime je usvojena Rezolucija 713

17.09.1991.
Mještani s prostora Slunja nalaze se u teškoj situaciji, nedostaju im hrana, ljekovi i gorivo. Kassarne se polako prazne, a Karlovac napuštaju oficiri s obiteljima. Plan je da do 15.10. sve kasarne budu ispražnjene.

28.09.1991.
predajom kasarni na teritoriji ZP Bjelovar zarobljeno je 150 tenkova, 60 BVP, 121 komad topničkog oruđa, 12 komada VBR, 48 komada SO, 1106 komada raznih vozila te 3500 tona minsko-eksplozivnih sredstava i streljiva. Pripadnici JNA digli su u zrak velika skladišta oružja u Skradniku kraj Josipdola i u Bedeniku kraj Bjelovara, a sredinom listopada i veliko skladište eksploziva i streljiva kraj Oštarija te 2 vojna skladišta kraj Rijeke.
Jedinice JNA napustile su otok Korčulu.
Hrvatski branitelji oslobodili su Vezmarovu kulu, važnu stratešku točku za kontrolu istočnoga dijela Daruvara i širega predgrađa, a zatim i selo Miljanovac

29.09.1991.
Nalazeći se na otoku Visu, kontraadmiral Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) Vladimir Barović počinio je samoubojstvo. U ostavljenom pismu kao razlog samoubojstva naveo je agresiju JNA protiv Hrvatske koja je za njega predstavljala djelo suprotno crnogorskoj časti - jer se Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio - te nemogućnost sprečavanja djelovanja JRM protiv Hrvatske i neslaganje sa zapovjedništvom JNA.
JNA minobacačima djeluje po Zamršju.
Svaki dan pristiže u Karlovac sve više prognanika. Grad se granatira danonoćno, a opšta opasnost ne prestaje. Prosuđuje se da je 12.000 Srba napustilo grad.

30.09.1991.
Albanci na Kosovu referendumom su se odlučili za suverenu i nezavisnu državu Kosovo

Tokom oktobra mjeseca
nakon žestokih borbi srpske snage okupirale su po treći put Gornje Bogićevce kod Okučana (1.10); Đeletovce, Petrovce i Marince (1.10.) te Cerić (2.10.) - strateški važne tačke za obranu Vukovara, Slano kod Dubrovnika (4.10.), dio karlovačke opštine (oko 5.10.), Medar (5.10.) i Dragalić kod Nove Gradiške (6.10.), Jasenovac (8.10.), Vaganac na Kordunu (8.-9.10.), Lipik (12.-13.10.), Ilok i obližnja sela Lovas, Šarengrad, Mohovo, Opatovac, Bapska (oko 13.10.), Cavtat (15.10.), Hrvatski Blagaj na Kordunu (24.10.), Tordince u istočnoj Slavoniji (25.10.) te područje južno od rijeke Kupe do Turnja (predgrađe Karlovca); iz osvojene tvornice Jamnička kiselica (9.10.) neprijatelj se povukao, srušivši most Jamnica - Lasinja.

1.10.1991.
Započeo je žestok napad JNA i četnika iz Crne Gore i Hercegovine na Dubrovnik i okolicu; kod sela Čepikuće hrvatski branitelji nanijeli su teške gubitke agresoru. Dubrovnik je bio pod neprestanim napadima i granatiranjem premda je stara gradska jezgra zaštićena poveljom UNESCO-a (najžešći napadi bili su 11.11. i 6.12.).

02.10.1991.
Stigla naredba o ustrojavanju Operativne zone Karlovac ( OZ )

3.10.1991.
nakon što su opljačkali hrvatska sela (najveće od njih Ravno) u opštiini Trebinje u istočnoj Hercegovini (1.10.), četnici i JNA protjerali su Hrvate i zapalili im kuće; što je predstavljalo prvi čin srpske agresije na BiH.
Srpski blok (4 srpska i crnogorska člana) izveo je državni udar i preuzeo kolektivno Predsjedništvo SFRJ; funkciju predsjednika preuzeo je Crnogorac Branko Kostić.
Takvo Predsjedništva SFRJ otada se naziva «krnje Predsjedništvo» i takvo krnje Predsjedništvo donosi naredbu o djelomičnoj mobilizaciji.

4.10.1991
«Odluke Predsjedništva SFRJ od prethodnog dana nisu punovažne, jer Predsjedništvo nije zasjedalo u punom sastavu» izjavio je u Sarajevu član Predsjedništva SFRJ iz BH Bogić Bogićević
«Vojska je na nelegitimnoj sjednici Predsjedništva SFRJ obznanila puč» rekao je na konferenciji za novinare Stjepan Mesić koji je dodao da «između svega stoji Slobodan Milošević i da se Armija, u stavri, bori za nove granice velike Srbije»
Započeo je žestok napad JNA i srpskih snaga na Karlovac i okolicu (Turanj, Dugu Resu, Generalski Stol


4.-6.10.1991.
Kritični dani za obranu Zadra. Nakon probijanja linije obrane i osvajanja Murvice i Crnog te dolaskom na Musapstan i brdo Križ, JNA i srpska paravojska krenule su na Zadar (5.10.) i zaposjele Briševo i dio Bokanjca; započelo je strašno razaranje Zadra, posebice njegova središta.

4.-10. Napadi hrvatskih postrojbi na Marince radi deblokade Vukovara nisu uspjeli. U teškim borbama hrvatske postrojbe zadržale su selo Nuštar (5./6.10.)
Započeo opći napad JNA na Karlovac i okolicu. U Medicinski centar dovezeno je 24 ranjenih i nekoliko poginulih građana.Na snazi odluka o zamračenju prvog stepena.
Pobunjeni Srbi snajperima djeluju po građanima Karlovca

5.10.1991.
Srpske snage (JNA i četnici) krenule su u opšti napad na svim hrvatskim ratištima, s ciljem da za 20 dana slome odbranu Republike Hrvatske; NATO je procijenio da hrvatski branitelji neće uspjeti izdržati više od dvije sedmice.
Neprijatelj i dalje žestoko napada položaje branitelja na prilazima Karlovca. Osvojena kasarna "Ivo Lola Ribar" ( sada Veleučilište).

6. 10.1991
Radio Crne Gore je objavio da su jedinice JNA zaposjele aerodrom Ćilipi, 20 km južno od Dubrovnika i nastavile napredovanje prema Cavtatu.
Od posljedica granatiranja Karlovca u bolnici zbrinuto 132 ranjene i 11 mrtvih osoba

7.10.1991.
U Poruci građanima BiH na RTV Sarajevo, Alija Izetbegović proglasio je NEUTRALNOST BiH u ratu u kojem Srbija i JNA provode agresiju protiv Hrvatske i pozvao građane BiH da se ne odazivaju pozivima na služenje vojnoga roka u JNA ili na mobilizaciju. Ono što možemo učiniti je to da odbijemo da učestvujemo u ovom bezumlju. (...) Vaše je pravo i dužnost kao građana BiH da se ne odazovete na mobilizaciju. (...) Ja vas pozivam da smognete hrabrosti i da odbijete da učestvujete u ovom zlodjelu. Zapamtite, OVO NIJE NAŠ RAT. Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat. (izjavi glupi Alija i osta živ)

Avionii JNA (JRV) raketirali su Banske dvore (predsjedničke urede) u središtu Zagreba, u kojima su sastanak imali predsjednik Republike Hrvatske Tuđman te predsjednik Predsjedništva SFRJ Mesić i predsjednik SIV-a SFRJ Marković.
Teške štete su nanesene palači Banski dvori u kojem je sjedište predsjednika RH, a oštećeno je više zgrada u zagrebačkom Gornjem gradu.

8.10.1991
Sabor Hrvatske proglasio je NEZAVISNOST Republike Hrvatske.Zbog označene zračne uzbune zasjedanje Sabora RH održano je u podrumu zgrade INE; Sabor je ustvrdio da je istekla tromjesečna odgoda Ustavne odluke od 25.06. 1991. i donio odluku o otcjepljenju od SFRJ i osamostaljenju: Republika Hrvatska raskida sve državno-pravne veze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ ...
Na šibenskom bojištu, nakon trodnevnih borbi hrvatske postrojbe su u protunapadu potisnule neprijatelja iz Gaćeleza, Prokljana, Pamučara i Bribirskih Mostina.
i Slovenija proglasila nezavisnost, koja je dala rok JNA da napusti teritoriju Slovenije do 18.oktobra
Veliki broj građana napušta grad Karlovac.Na grad je ispaljeno preko 3.000 projektila zbog čega je učinjena velika materijalna šteta.Sela na desnoj obali Kupe, od Kamenskog i dalje, u plamenu. Dolaze postrojbe ZNG iz Zagreba i Zagorja u obranu grada Karlovca.Napad na Vaganac i Drežničko Selište, Grabovac, Cetingrad, Hrvatski Blagaj. U Slunju mirno, nema struje, vode, telefona.
«HDZ BH prihvata neutralnost ove republike, ali pod uvjetima da se BH ne može koristiti kao poligon za napade na Hrvatsku» izjavio je čelnik ove stranke Stjepan Kljujić na konferenciji za štampu u Sarajevu.


11.10.1991.
U namjeri da dovede pomoć zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković - Jastreb probio se s manjom skupinom branitelja iz opkoljenoga Vukovara u Vinkovce. Zapovjednik obrane Vukovara (29.8. - 13.10.) M. Dedaković postao je zapovjednik Operativne skupine Vukovar - Vinkovci - Županja (13.10.-16.11.), sa zadatkom razbijanja opsade Vukovara, a vođstvo odbrane Vukovara preuzeo je Branko Borković - Mladi Jastreb.
Gradonačelnik Pribanić i načelnik PU Karlovac Štajduhar pregovaraju s puk. Marjanovićem o izlasku JNA iz kasarni

13.10.1991.
Pokušaj proboja HV-a prema Vukovaru nije uspio; hrvatske postrojbe zaustavljene su, uz gubitke, na ulasku u Marince. EZ je zatražila prekid akcije zbog slanja konvoja humanitarne organizacije Liječnici bez granica u Vukovar; konvoj je izvukao dio ranjenika iz vukovarske bolnice, a njegov ulazak u Vukovar srpske jedinice iskoristile su da poprave i učvrste svoje položaje i poziciju na vukovarskom bojištu.

15.10.1991
Na prijedlog SDA i uz potporu HDZ-a Skupština BiH bez prisustva 72 poslanika SDS i jednog iz SPO, 86 poslanika SDA i 42 HDZ su prihvatili su Memorandum o suverenitetu Republike BiH i Platformu Predsjedništva BiH o položaju BiH. Naglašava se da je BiH suverena i nedjeljiva država, koja stoji u jednaku odnosu prema Srbiji i Hrvatskoj i zaključuje se da BiH neće ostati u krnjoj Jugoslaviji (bez Slovenije te, posebno, Hrvatske) i priznavati odluke nepotpunih saveznih tijela. Uoči glasanja o prihvaćanju Memoranduma srpski predstavnici napustili su Skupštinu BiH a Radovan Karadžić sa skupštinske govornice zaprijetio da će muslimanski narod "nestati" ako se krene u osamostaljenje republike BiH:
«Srbi u Bosni i Hercegovini mogu da spriječe i Hrvate i Muslimane ako je stani-pani da izađu iz Jugoslavije, ali mi nećemo da vas sprječavamo jer smo suvereni narod……Gospodo, nisam ja ovdje nastupio kao Bog rata kao što, kako me neko počastio epitetom iz HDZ-a, nego vam kažem po stoti put i u našim razgovorima sam to rekao, ne kreira SDS volju srpskog naroda, ona je tumači. Mi bismo vas krvavo slagali kad bismo rekli da vi ovo možete da izglasate i da možete s ovim da uradite nešto u Evropi…..Mi ćemo vas onemogućiti pred domaćom i svjetskom javnošću da izvršite nasilje nad srpskim narodom, ustavno nasilje, a nakon ustavnog naselja slijede sva druga nasilja, mi se više ne pitamo sa situacijom, to je ovdje, takođe, za ovom govornicom, 100 puta rečeno, ne pitamo se sa situacijom ako dospijemo u stanje u koje su dospjele Slovenija i Hrvatska, naročito Hrvatska. U Bosni i Hercegovini bi taj pakao bio hiljadu puta teži i ne bi iblo načina da se zaustavi. Ja vas još jednaput molim, ne prijetim, nego molim, da ozbiljno shvatite tumačenje političke volje srpskog naroda koju ovdje zastupa SDS i SPO a po neki Srbin iz drugih stranaka. Molim vas, da ozbiljno shvatite, ovo nije dobro što vi radite, ovo je put na koji vi hoćete da izvede BiH, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u PAKAO A MUSLIMANSKI NAROD MOŽDA U NESTANAK, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje (burna reakcija u sali) Molim vas, neka su velike riječi, velike situacije zahtijevaju velike riječi. Kako ćete vi spriječiti da svak svakog ne ubija u BiH…

14.-15.10.1991.
Srpski agresor je snažnim napadom pokušao razbiti obranu Novske i N.Gradiške, ali nije uspio. Zapovjedništvo OG Posavina otpočinje s pripremama i planiranjem napadnih djelovanja pod nazivom ORKAN-91

17.10.1991.
Iz Iloka i okolice Srbi su, uz prisustvo predstavnika EZ-a, protjerali oko 10.000 Hrvata.

18.10.1991.
U Haagu je izložen plan EZ-a u kojem se predlaže preustroj Jugoslavije u zajednicu suverenih država; plan je odbila Srbija, a potom i Crna Gora.
16.00 opći napad na grad Karlovac. Topništvo 580. mabr JNA gađalo Impregnaciju i skladište INA na Ilovcu. Paljba se otvara po Turnju, Mostanju, Rakovcu te po cijelom gradu. Prosudba da je neprijatelj ispalio preko stotinu mina iz MB i pedesetak topničkih granata.Do sada 73 mrtva i 207 ranjene osobe.

19.10.1991
naredba Predsjednika RH o uspostavi apsolutnog prekida vatre i deblokadi objekata i kasarni pod kontrolom JNA s početkom u 12.00 sati.
U popodnevnim satima na izlaz autoceste u Karlovac stigla vojna kolona od 80 vozila iz pravca Zagreba.

20.10.1991.
Tokom noći kolona od 80 vojnih vozila nesmetano prolazi Karlovac.

22.10.1991.
JNA je promijenila ime u Vojska Jugoslavije (VJ).

24.10.1991
Srpski poslanici su u Skupštini BH konstituisali Skupštinu srpskog naroda.
Jugoslavenska vojska izvršila je pomorski desant u Kuparima, čime je odbrana Dubrovnika dodatno ugrožena.

25.10.1991.
Pilot Rudolf Perešin prebjegao je svojim MIG-om 21 iz JNA (JRV) i sletio na aerodrom u Klagenfurtu u Austriji. Hrvat sam i neću pucati na vlastiti narod! (izjava Rudolfa Perešina, koji je poginuo početkom maja 1995. na letačkom zadatku u oslobodilačkoj vojnoj akciji Bljesak kao zapovjednik 1. lovačke eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva)

26. oktobar 1991.
SDS vrši završne pripreme za vođenje oružanih borbi. Naredbom od 26.oktobra ova stranka nalaže formiranje komandnih mjesta, uspostavu pune mobilnosti TO na prostorima BiH gdje dominiraju Srbi, formiranje jedinica za front i određivanje njihovih zamjena i potčinjavanje paravojnih formacija komandi srpske teritorijalne odbrane. Tako su formirane paravojne snage srpskog naroda u BiH za čijeg komandanta je postavljen general Ratko Mladić, oficir JNA na službi u Hrvatskoj. Mladić će i formalno funkciju komandanta snaga bosanskih Srba preuzeti u aprilu 1992 godine.

30.09.1991.
nakon što su zaustavili prodor banjalučkoga korpusa prema Virovitici, hrvatski branitelji preuzeli su inicijativu na zapadnoslavonskom bojištu (opštine Podravska Slatina, Virovitica, Grubišno Polje, Daruvar, Pakrac, Požega).

31.10. - 4.11.1991.
Vojnom akcijom Otkos 10 (Bilogora) hrvatske postrojbe oslobodile su prostor Bilogore (oko 270 km2) i stvorile uslove za ofanzivna djelovanja u smjeru Papuka i Psunja. Neprijatelju su naneseni veliki gubici u tehnici i ljudstvu, a onemogućeno je spajanje 5. banjalučkoga korpusa Vojske Jugoslavije sa srpskim jedinicama na Bilogori u pozadini hrvatskih odbrambenih snaga, te prodor prema Virovitici i odsjecanje Slavonije od ostaloga dijela Hrvatske.

2.11.1991.
Akcija hrvatskih postrojbi za oslobađanje sela Cerić i stvaranje uslova za deblokadu Vukovara nije uspjela; hrvatski branitelji odbili su napad oklopništva i pješadije JNA na Bogdanovce, no srpske jedinice okupirale su vukovarsko naselje Lužac, čime je obrana Vukovara razbijena na dva dijela (Vukovar i Borovo Naselje).

4.11.1991.
Hrvatski branitelji preuzeli su i uspjeli prije neprijateljskoga napada evakuirati skladište oružja Jamadol u Karlovcu (oko 2500 tona eksploziva i streljiva te naoružanje TO opština Karlovac, Ozalj, Duga Resa, Vojnić i Vrginmost).
5.11.1991.
Hrvatski branitelji preuzeli su veliko skladište oružja i streljiva u Delnicama (jedno od najvećih na tlu bivše Jugoslavije).

9.11.1991.
Radi rasterećenja linije bojišta oko Vukovara, pripadnici ZNG-a i policije krenuli su u oslobađanje jakoga četničkoga uporišta Karadžićevo (istočno slavonsko bojište, nedaleko od Vinkovaca); nakon početnoga uspjeha, hrvatske postrojbe povukle su se uz gubitke.

9./10.11.1991
održan nelegalni plebiscit Srba u BH za ostajanje u Jugoslaviji. 1.161.146 Srba i 48.845 građana BH se izjasnilo tokom dva dana održavanja plebiscita, za život u zajedničkoj državi Jugoslaviji.

10.11.1991.
Srpske postrojbe okupirale su i razrušile Bogdanovce, čime je obruč oko Vukovara još čvršće stegnut; na novogradiškom bojištu HV je popravila svoju poziciju na području Medara

12.11.1991.
godine predstavnici općina Bosanske Posavine proglasili su Hrvatsku zajednicu Posavine, u Bosanskom Brodu, a šest dana kasnije,
Srpske jedinice okupirale su i razorile Saborsko u Lici.

13.11.1991
Zbor narodne garde i službeno je promijenio ime u Hrvatska vojska (HV). Nakon što je u oktobru na bojištu kod Petrinje obranila "džep" Farkašić i Nebojan (na desnoj obali Kupe) te odbacila srpske jedinice do Glinske Poljane, HV je poduzela ofanzivnu akciju na tom području, koja je djelomično uspjela.

14./15. i 16.11.1991.
Hrvatska ratna mornarica je u Splitskom, a zatim i u Korčulanskom kanalu, porazila Jugoslavensku ratnu mornaricu (predvođenu razaračem Split) i razbila pomorsku blokadu grada Splita, koji je jugovojska granatirala. (druga polovica mjeseca) Razdoblje teških borbi i gubitaka, posebno na istočnoslavonskom bojištu. Srpske jedinice okupirale su Lipovac, Podgrađe i Apševce (15.-16.11.) te Donje Novo Selo i Nijemce u zapadnom Srijemu (16.-17.11.), grad Slunj (16.11.) i okolicu Slunja

18.11.1991.
U Grudama je proglašena "Hrvatska zajednica Herceg Bosna" (HZ HB), kao politička, kulturna, gospodarska i područna cjelina osnovana za zaštitu interesa Hrvata u BiH. Zajednica je trebala obuhvatiti područja općina Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Skender Vakuf (Dobrotići), Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac, Trebinje (Ravno); za sjedište je proglašen Mostar. Hrvatska zajednica Herceg Bosna poštivat će demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine dok postoji državna nezavisnost BiH u odnosu na bivšu ili svaku buduću Jugoslaviju.

18.11.1991.
U Vukovaru je prestao organizirani otpor hrvatskih branitelja (u Borovu Naselju organizirani otpor prestao je dan kasnije); jedna brigada hrvatskih branitelja nastavila je pružati otpor neprijatelju do ranih jutarnjih sati 20.11., a neki branitelji povukli su se iz Borova Naselja tek 23.11. Bitka za Vukovar (24.8. - 18.11. 1991.) bila je presudna za odbranu Hrvatske, a Vukovar je postao simbol hrvatskoga otpora srpskoj agresiji. Nakon herojskoga otpora opkoljenih branitelja Vukovara (oko 1500-2000 pripadnika ZNG-a, policije, HOS-a i dobrovoljaca ustrojenih u 204. brigadu), znatno brojnije i nadmoćnije srpske jedinice (JNA - Vojska Jugoslavije i četnici) okupirale su potpuno razrušeni grad i počinile zločin nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima te ranjenicima iz vukovarske bolnice (261 ranjenik odveden je i ubijen). U borbama za Vukovar srpski agresor imao je više od 1000 tenkova i oklopnih vozila, velik broj svih vrsta topničko-raketnog oružja (na Vukovar je ispaljeno oko 800.000 projektila) te oko 40.000 - 60.000 vojnika. Prema procjenama hrvatskih branitelja, srpski gubici na vukovarskom bojištu iznosili su oko 7200 poginulih (neki podaci govore o 10.000 - 15.000, dok procjene srpske strane uglavnom ne prelaze broj od 2000 poginulih srpskih vojnika) i 25.000 - 30.000 ranjenih vojnika te oko 500 - 600 pogođenih oklopnih vozila (od čega oko 200 tenkova) i 36 aviona. Prema procjenama Glavnog sanitetskog stožera RH, u Vukovaru je poginulo oko 600 hrvatskih branitelja i oko 1100 (prema nekim podacima i 2000) civila, ranjeno je oko 2500 (prema nekim podacima i više od 4000) osoba, nekoliko hiljada osoba je zarobljeno (više od 1500 osoba odvedeno je u logore), a prognano je oko 22.000 Vukovaraca. Do 2001. iz masovnih grobnica na području Vukovara ekshumirane su 1264 osobe različite dobi (od 6 mjeseci do 104 godine) i spola, koje su ubile srpske jedinice; od toga broja 200 tijela ubijenih ranjenika iz vukovarske bolnice pronađeno je na Ovčari.

18.-19.11.1991.
Prilikom okupacije ravnokotarskih sela Škabrnje (18.11.) i Nadina (19.11.) srpski teroristi ubili su i masakrirali 56 mještana; u prvim sedmicama okupacije ubijeno je još tridesetak mještana.

20.11.1991.
Hrvatske vlasti, pod optužbom veleizdaje, samovoljnog napuštanja ratišta, nepodnošenja izvještaja, pronevjere i drugog, zatvorile su i zlostavljale zapovjednika odbrane Vukovara Milu Dedakovića Jastreba, a zatim i zadnjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića; oba zapovjednika potom su oslobođena od optužbi.
Srpske jedinice su zauzele Divoš i Ernestinovo, te Laslovo u istočnoj Slavoniji (23.11), Cetingrad i druga naselja; okupirana mjesta uglavnom su razrušena, a Hrvati i ostalo nesrpsko stanovništvo ubijeno je ili protjerano. Na ličkom ratištu tokom novembra srpske jedinice zapalile su Čanak, ali ga nisu uspjele duže zadržati; hrvatski branitelji u tom razdoblju zabilježili su uspjehe u okolici Otočca u borbi za osiguranje vitalne komunikacije Karlovac - Brinje - Senj, iznimno važne za povezivanje Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Na ratištu u Srijemu, hrvatski branitelji, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), smionom akcijom u pozadinu neprijatelja (oko netom okupiranog sela Nijemci), uspjeli su zaustaviti daljne napredovanje srpskih jedinica.


21.11.1991
Srpska Skupština BH donijela je Odluku o verifikaciji dotad proglašenih srpskih SAO u BH: AP krajina, SAO Hercegovina, SAO Romanijsko-birčanska, SAO Semberija i SAO Sjeverna Bosna.
Srušen Maslenički most diverzantskom akcijom hrvatskih jedinica.


23.11.1991.
U Ženevi je potpisan sporazum o deblokadi kasarni JNA i povlačenju JNA iz Hrvatske. U skladu s dogovorom (od 18.10.) JNA je već napustila Jastrebarsko (13.11.), a zatim i Pulu (6.12.), Rijeku (9.12.), ratnu luku Divulje kod Splita (22.12.), Dugo Selo (23.12.), Pleso - kao posljednju vojarnu na zagrebačkom području (25.12I. 1991.) te vojni kompleks Loru u Splitu (4.1. 1992.) i druge kasarne na teritoriju pod nadzorom legalnih vlasti Republike Hrvatske.

24.11.1991.
Srpsko-crnogorske jedinice okupirale su dubrovačko predgrađe Mokošicu.

25.11.1991
Kasarnu Pleso u Velikoj Gorici kod Zagreba napustio je 149. raketni puk u koloni sa 77 vozila i oko 200 vojnika čije je odredište bila banja Luka.
U Splitu je počelo napuštanje kasarni JNA u skladu sa dogovorom Kninskog korpusa i hrvatske strane.

27.11.1991.
VS UN-a donijelo je odluku (Rezolucija 721) o upućivanju mirovnih snaga (UNPROFOR) u Hrvatsku.
Proglašena je i Hrvatska zajednica Središnje Bosne
U Mrkonjić Gradu otkriven obnovljeni spomenik kralju Petru I

29.11.1991.
Arbitražna komisija Mirovne konferencije EZ-a, pod predsjedavanjem Roberta Badintera (Badinterova komisija), izrekla je svoje mišljenje (broj 1) da je SFRJ u procesu raspada i da savezna državna tijela više ne funkcioniraju.

1.12.1991
Izborom Alije za predsjednika glavnog odbora SDA u naredne 4 godine, nakon trodnevnog rada, završen Prvi konkres SDA.
Posljednja kolona sa 57 tenkova i transportera napustila kasarnu «Maršal Tito» u Zagrebu.

2.12.1991.
Ministarsko vijeće EZ-a izjavilo je da Srbiju i Crnu Goru smatra odgovornima za rat u Hrvatskoj

05.12.1991
Sabor RH je zaključio da je s 8. 11. 1991. Stjepanu Mesiću prestala funkcija člana i predsjednika Predsjedništva SFRJ, jer da ne postoji više potreba za sudjelovanjem Stjepana Mesića kao člana Predsjedništva Jugoslavije.

6. - 26.12.1991.
intezivira se operacija oslobađanja zapadne Slavonije (započeta akcijama Orkan i Otkos) - prva oslobodilačka operacija hrvatskih postrojbi u Domovinskom ratu, sa znatnih uspjesima u narednim danima: 7.12. oslobođen je Lipik, HV je potisnuo srpske jedinice prema Okučanima i oslobodila 2/3 okupiranog područja zapadne Slavonije (uništeno je 21 neprijateljsko uporište i oslobođeno 21 naseljeno mjesto); tokom akcije u bijegu pred Hrvatskom vojskom srpski teroristi masakrirali su više od 50 civila u selima Voćin i Hum (zapadna Slavonija), a 20 osoba je nestalo. Borbe su vođene i na drugim ratištima: srpske jedinice pretrpjele su težak poraz kod Komletinaca (3.-5.12.), zatim na sisačkom ratištu (19.12.) i u okolici Šibenika (26.12.), gdje je Hrvatska vojska dan ranije oslobodila selo Čista Mala), a u Baranji je HV oslobodio oko 30 km2 okupiranog teritorija i stvorio mostobran za daljnje vojnooslobodilačke akcije. Međutim, HV je u Kričkama (nedaleko od Novske) pretrpio težak poraz (9.-10.12.); na bojištu uz rijeku Kupu HV je krenuo iz sela Šišinec u napad iz pokreta forsiranjem rijeke Kupe (akcija Vihor), ali je pod snažnom topničkom vatrom neprijatelja pretrpio gubitke i povukao se na početne položaje (12.-13.12.); nakon žestokih borbi srpske jedinice okupirale su Antunovac (5.12.), Čanak (10.12.) i Paulin Dvor (16.12.) nedaleko od Osijeka. 26.12. osvojeno jako četničko uporište Bučje.

7.12.1991.
Badinterova komisija donijela je zaključak da SFRJ više ne postoji. Prema mišljenju komisije promjena postojećih (republičkih) granica i crta razgraničenja postignuta silom ne može proizvesti pravne učinke; to su presudni zaključci za konačnu odluku EZ-a o priznanju Hrvatske i ostalih republika bivše SFRJ.

16.12.1991.
Na temelju izvješća Badinterove komisije, Ministarsko vijeće EZ-a u Bruxellesu odlučilo je da će do 15.1.1992. priznati republike bivše SFRJ kao samostalne i suverene države, ako dostave zahtjev za priznanjem i ispune postavljene uvjete (prava manjina i ljudska prava). Austrija je odlučila priznati Hrvatsku i Sloveniju i sve druge republike bivše SFRJ koje to zatraže; odluka austrijskoga parlamenta stupa na snagu 15.1.1992.

19.12.1991
Skupština SAO Krajine na sjednici u Kninu u svojstvu ustavotvorne skupštine, proglasila je Krajinu Republikom, donijela Ustav i za njenog prvog Predsjednika izabrala Milana Babića. Republika zauzima oko 12.000 km2 sa oko 300.000 stanovnika u 17 opština: Benkovac, Dvor na Uni, Donji Lapac, Glina, Gračac, Knin, Korenica, Kostajnica, Karlovac, Okučani, Petrinja, Pakrac, Vojnić, Vrginmost, Slunj, Sisak-Caprag i Obrovac.

20.12.1991.
Na sjednici predsjedništva BH u Sarajevu većinom glasova ponovo na godinu dana izabran Alija. Srpski članovi glasali protiv. Predsjedništvo BH donijelo odluku da od EU traži priznanje nezavisnosti ove republike, a protiv te odluke su glasali srpski članovi.

21.12.1991
Samozvana Skupština srpskoga naroda u BiH donijela je odluku o formiranju samozvane Srpske Republike BiH (kojoj je prema zahtjevima srpskih političara trebalo pripasti najmanje 66 % teritorija BiH); a za predsjednika je izabran Radovan Karadžić. Skupština srpskog naroda u BH je odlučila da najkasnije do 14.januara ustanovi «Republiku srpskog naroda u BH»

23.12.1991
«Mi nismo imali drugog izbora nego da tražimo nezavisnost i međunarodno priznanje BH» izjavio je Alija u Sarajevu. «Lažna je dilema da se radi o opredjeljenju između Jugoslavije i nezavisnosti, radi se o tome da je ostao izbor hoćemo li biti nezavisni i ravnopravni ili da ostanemo u sastavu velike Srbije» (konačno nešto pametno i od Alije)
Republika Hrvatska pustila je u opticaj vlastiti novac - hrvatski dinar (55 HRD = 1 DM)
čime se faktički sama isključila iz platnog prometa Jugoslavije.

27.12.1991.
Nakon neuspješnih pokušaja i gubitaka (16.12. i 20.12.) HV je oslobodila snažno pobunjeničko uporište Grahovljane nedaleko od Daruvara.

30.12.1991
Objavljena naredba o reorganizaciji JNA po kojoj jedinice na području BH podliježu pod komandu 2. vojne oblasti sa komandom u Sarajevu a komadant je Milutin Kukanjac. U sastav 2. vojne oblasti su ušli: 4. korpus, Sarajevo; 5.korpus, Banja Luka; 10.korpus (novoformiran iz Pete vojne oblasti), Bihać; 17.korpus, Tuzla.
Jedinice u Hercegovini su bile u okviru 13. korpusa, Bileća a pod komandom novoformirane 4.vojen oblasti iz Podgorice.
HV je ovladala Širincima, strateški važnim uporištem iz kojega su četnici topništvom gađali Novu Gradišku
Tokom srpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991. borbe su se vodile na: Istočnoslavonskom ratištu (tadašnje opštine Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar), Posavskom (slavonsko-brodska i županjska opština), Zapadnoslavonskom (opštine Novska, Nova Gradiška, Pakrac, Grubišno Polje i Daruvar te djelomice opštine Virovitica, Slatina, Orahovica i Požega), Banovinskom (opštine Hrvatska Kostajnica, Sisak, Petrinja, Glina i Dvor), Kordunskom (opštine Vrginmost, Vojnić, Karlovac, Duga Resa, Ogulin i Slunj), Ličkom (opštine Gračac, Korenica i Donji Lapac, Gospić i Otočac), Sjevernodalmatinskom (zadarsko, šibensko i splitsko područje sa zaleđem) i Južnodalmatinskom bojištu (opštine Ploče, Metković i Dubrovnik); uz to, vođene su i borbe za obranu Jadrana. Do kraja 1991. u Hrvatskoj je bilo oko 500.000 izbjeglica i prognanika.

31.12.1991.
Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji konstatira da je u Bosni i Hercegovini moguće izbjeći rat ukoliko bi se postigao sporazum kojim bi Srbija i Hrvatska dobile dijelove BiH. Bošnjacima bi, prema Tuđmanu, ostao manji dio centralne BiH. Tuđman je BiH u intervjuu okarakterizirao kao kolonijalnu tvorevinu


Saldo rata u Hrvatskoj

Oružane snage Republike Hrvatske izgubile su u ratu 3761 branitelja. Najveći
gubici, 1014 ljudi, bili su u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Prema podacima
JNA s početka ožujka 1992. u Hrvatskoj je poginulo i umrlo od posljedica
ranjavanja 1279 ljudi «koji su bili pod komandom Jugoslovenske narodne
armije ili su izvršavali zadatke u sadejstvu sa jedinicama Armije (pripadnici
Teritorijalne odbrane i dobrovoljci»

Upotreba i odnos snaga

Hrvatska oružana sila prošla je težak put nastajanja iz gotovo ničega. Bila je bez oružja, vojne opreme, školovanog kadra i adekvatne vojne strukture. Da stvar bude gora, nije imala jasnu zamisao o uporabi snage. Potpisivanjem Sarajevskog primirja ona nije bila ustrojena, bila je daleko od toga, no postavljeni su temelji za njezino dugoročno ustrojavanje. Prema operativnoj ljestvici i kriteriju vrijednosti, HV je imala uglavnom taktički nivo. Dio postrojbi pokazao je solidne odlike u odbrani. Ovdje u prvom redu mislimo na obranu Vukovara, Nove Gradiške, Pakraca, Novske, Sunje, Gospića, Šibenika i Dubrovnika. S napadima je bilo teže. Odnos snaga bio je takav da je HV unatoč relativnoj brojnoj nadmoći od novembra 1991. bila inferiorna JNA jer je njezin sustav neujednačenih lakih brigada bio ispod taktičko-tehničko nivoa operativnih dijelova JNA. Štoviše, rezultat rata je s obzirom na odnos snaga takav da se može govoriti samo o fenomenu. Sistem lakih brigada HV-a koje su nastajale po uzoru na isto takve brigade TO-a ili JNA držan je snagama za rat na pomoćnim pravcima manevarskog (prohodnog) zemljišta. Na zahtjevnom, odnosno manevarskom teritoriju taj tip postrojbi nije uopće držan sposobnim za samostalno djelovanje protiv operativne vojske kakva je bila JNA. Slabosti HV-a na višem nivou bile su još veće. Prema ocijeni glavnog inspektora Oružanih
snaga Republike Hrvatske generala M. Špegelja od 24. 12. 1991., a nakon obilaska većine postrojbi, opće stanje u HV-u je bilo loše. Slabosti su počinjale s Glavnim stožerom HV-a. Prema Špegeljevu mišljenju Glavni stožer HV-a nije vladao osnovnim elementima oružane borbe: ljudstvom, sredstvima za borbu, vremenom i prostorom. Stanje u podređenim postrojbama bilo je još gore.
Problem odnosa snaga može se kocipirat u najkraćim crtama. Za ilustraciju može se navesti izračun snaga kako je to radila JNA. Načelno je stajalište da je za napad na pravodobno
organiziranu obranu potreban omjer 3:1. Na zapovjedno-stožernoj ratnoj vježbi Romanija-88 JNA je koristila priručnik (Privremeni priručnik za izračunavanje odnosa snaga, Strogo poverljivo, GŠ OS SFRJ, I uprava, februar 1988. ) za izračunavanje odnosa snaga koji je napravljen usporedbom svojih mogućnosti i mogućnosti potencijalnog protivnika. Jedinice su uspoređivane na osnovi numeričkih vrijednosti. Pješadijski, odnosno motorizirani bataljon JNA imao je numeričku vrijednost 1,5 kao i partizanska brigada JNA. Najveću numeričku vrijednost imalo je ipak oklopništvo: oklopni bataljon tenkova M-84 s 2, oklopni bataloun tenkova T-72 s 1,5 i oklopni bataljon tenkova T-55 s 1. Numerička vrijednost mehaniziranog bataljona s oklopnim transporterima M-60 bila je 1,5, a s borbenim vozilima pješadije M-80 čak 3. Primjenom priručnika na rat i snage 1991. možemo zaključiti da je samo Gardijska mehanizirana divizija imala približnu numeričku vrijednost kao cjelokupne Oružane snage Republike Hrvatske. S druge strane, JNA je prolazila krizu identiteta i pretvaranja u tri srpske vojske. Obilježena je nizom slabosti. Doživjela je totalni poraz strategije, operatike (osim Kninskog korpusa) i više taktike. Određena je učinkovitost bila na osnovnom taktičkom nivou (četa – bataljon). Njezino djelovanje je obilježilo topništvo, nije bilo manevra koji je planirala iako je u ratu angažirala glavninu oklopno-mehaniziranog potencija. U kampanji oko Vukovara angažirala je 7 mehaniziranih i dvije oklopne brigade i postigla krajnje skroman učinak. Manevarska odlika ovih snaga potpuno je izostala. Plan je bio prijeći Slavoniju u roku od pet do osam dana, a Gardijska mehanizirana divizija je prosječno imala tempo napredovanja od 1 km na dan. Pobunjeni Srbi su bili najlošiji dio sudionika. Oni su također patili od pogrešaka u stvaranju vojske. Bojna im je vrijednost bila slaba, skoro zanemariva, bez JNA nisu nigdje mogli postići zahtjevniju zadaću niti se održati u slučaju hrvatskog napada.


Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Free Forum : phpbb3now.com